| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..."Ljubite jedni druge"...
"Budi tu,
čuvaj nas...
Budi tu,
uz nas...
Zovi me,
i daj da čujem te...
Budi tu,
uz mene..."
LiNkOvI:
Blog riječkog vjeroučitelja
Ljubav s nebesa
Isuse moj sva sam Tvoja
Don Branko blog
Ovaj dan je takva katastrofa, da jednostavno više nemam snage za niš, niti volje, jer oni koji su tu da nas potiču i ohrabruju samo nam još više otežavaju i kompliciraju, i da danas nije petak mislim da bi sutra sto posto pukla. 
Studenti me razumiju , a ostalima samo dajem do znanja da se radi o jednom krajnje iscrpljujućem i teškom studentskom tjednu, kad su svi i sve protiv tebe, a profesori odmažu umjesto da pomažu, organizacija ionako stoji na klimavim nogama, referada ne radi, kompjuteri ne rade, svi su se sjetili davat neke (dez)informacije o rokovima i promjenama istih BAŠ taj isti tjedan, nijedan dogovor ne vrijedi dulje od dva sata, nitko niš ne zna, jedan profesor te šalje drugom a drugi trećem i tak u krug dok opet ne dođeš do onog prvog koji ti onda kaže ono što ionak već znaš...
Mislim, katastrofa. Toliko rasulo i neorganiziranost, ja ne znam dal tog ima i na drugim fakultetima ili je to samo na mojem tak, al ja bi se najradije sjela negdje u kut i rasplakala. Danas sam slušala sasvim nepotrebnu i neosnovanu dernjavu profesora na mene pred svima, što je krajnje i neodgojeno i nepedagoški, i iako me malo briga što on osobno misli o meni ipak me povrijedilo i uništilo cijeli dan, a i unijelo dodatan nemir i strah što ću pred njega morati na ispit za par dana... Doslovce me to dotuklo, uz sve ovo ostalo kaj se nakuplja u meni i sav taj stres i napetost... Ko da mi je iščupao i to malo entuzijazma i energije što sam imala u 8 ujutro nakon 3 sata sna i zgazio ga pred svima...
A sve zato jer sam se potrudila i napravila nešto više od onoga što je tražio.
Tako mi treba da se isplačem a nemam energije ni za to. Danas je završilo zadnje predavanje ovog semestra, problemi su tek počeli jer sad tek stižu ispiti, a ja sam već sad na kraju snaga...
Ne osjećam se sposobna. I prije mi je bilo teško, ali ovak nikad. Ko da su svi ovi semestri prije bili puno lakši, samo male prepreke na putu, a sad sam se odjednom našla pred nekakvim ogromnim zidom i nemam se snage penjat po njemu i preskočit ga. Ne znam kak ću ovaj put, i prije su bili ispitni rokovi i ludnice i stres,...ali uvijek sam nekako izvačila energiju i volju od negdje, pojma nemam, jednostavno se našla pri ruci kad je trebalo...Sad se po prvi put osjećam skroz izgubljeno. Ko da ne mogu više. Bojim se da ću od svog tog pritiska napravit neku fatalnu, nepopravljivu grešku i to će biti to, gotovo, kraj...
Molim Te, Isuse, drži me za ruku ovih par tjedana, imaj vjere u mene i kad ju ja sama izgubim, pridrži me da ne padnem u malodušje i očajanje, budi uz mene jer sad Te zbilja trebam.
Ovaj put ne znam kako ću se bez Tebe izvući, zato moraš biti tu negdje blizu i dati mi snage jer kad prestanem vjerovati da ja to mogu, sve će se srušiti, a što onda?
Molim Te, Kriste, ne dopusti da ostanem bez snage, ispuni me svojim duhom da izdržim svoje kušnje kao što si Ti izdržao svoje.
Pomozi svim studentima koji sad muku muče za svoje obrazovanje, koji noćima ne spavaju, koji Te sad trebaju isto toliko koliko i ja...
" Sretan je onaj čovjek koji nije kriv zbog siromaštva svojih bližnjih."
"Želimo ih promijeniti ljude, moramo ih ljubiti. Naš utjecaj seže samo donde dokle seže naša ljubav."
"Zemlja je raj ako se traži mir, čini pravo i traži malo."
(J. H. Pestalozzi - učitelj, koji je mnogo učinio za djecu i njihovo obrazovanje)
Isus, naš najveći Učitelj, želio je promijeniti ljude. Iz sveg srca trudio se probuditi u njima onu iskru Duha, želio je pokrenuti svijet prema naprijed, prema boljem... Učinio je sve, sve što je mogao da nam riječima i primjerom pokaže kako živjeti, kako postati sretan čovjek, sretan i bogat u duhu, jer to je ono što iza nas ostaje, to je ono što nas veže s Bogom... Dao im je svoju vjeru, svoju mudrost, svoje riječi i svoj život, jer je htio u njima probuditi čovjeka.
Isus to čini i danas. Njegova usmjerenost i posvećenost nama, Njegova silna želja da nas obrati, nauči, spasi proizlazi iz tolike nevjerojatne ljubavi, da je čovjeku to nekada preteško shvatiti...Tolika je snažna energija te ljubavi, da ona i danas, 2000 godina poslije, živi i spašava, djeluje kroz nas same...
Promijenio nas je jer nas voli. Voli nas, jer smo promjenu prihvatili, jer smo primili pruženu ruku. A ipak, voli i one koji nisu... Strahovita je to ljubav, malom čovjeku neshvatljiva...
Promjenio nas je iz ljubavi, ne iz prisile i zapovijedi. Iz želje da nam bude bolje, a ne da bi nam izdao naredbu. Promijenio nas je nježnošću i i pozivom, a ne grubošću i prijetnjama.
Zbog ljubavi se Kristove mijenjamo.
I mi to možemo. "Naš utjecaj seže samo donde dokle seže naša ljubav." Od prisile, naredbe, forsiranja,...bježi svako biće. Od ljubavi? Ne bježi nitko! 
Onoliko koliko volimo svoje bližnje, toliko ćemo im biti u mogućnosti pomoći, toliko ćemo im postati bliski... A približiti se bližnjemu, malom čovjeku, znači približiti se Kristu. Tako slijedimo Njegove korake, tako mijenjamo ljudske ćivote na bolje, oplemenjujemo sebe oplemenjivanjem drugoga... Postajemo bliži Kristu kroz ljubav prema bratu čovjeku. Jer Krist je u tebi i Krist je u tvom bližnjemu! Ti postaješ dio Kristovog duha, dio Njegovog tijela, postaješ Njegova ruka na Zemlji, kroz ljubav koju pružaš čovjeku On u tebi živi, u tebi nastavlja svoje djelo...
Gospode, daj mi nadahnuće kakvo si dao svojim apostolima, da i ja postanem maleni dio Tebe na ovoj Zemlji...
Ljudi su katkad
neuračunljivi, nelogični i sebični;
Ipak im oprosti!
Kad si brižan,
ljudi te mogu optužiti
da imaš sebične motive;
Ipak, budi brižan!
Ako si uspješan
steći ćeš i lažne prijatelje
i istinske neprijatelje;
Ipak, i dalje budi uspješan!
Ako si iskren i prostodušan,
ljudi će te pokušati prevariti;
Ipak, budi iskren i prostodušan!
Ono što ti izgrađuješ godinama
netko može porušiti u trenutku
Ipak, gradi!
Ako si spokojan, miran i sretan,
ljudi mogu biti ljubomorni
Ipak, budi sretan!
Dobro koje učiniš danas,
ljudi će zaboraviti sutra;
Ipak, čini dobro!
Daj svijetu najbolje što imaš,
vjerovatno neće nikada biti dovoljno;
Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš!
Ako pogledaš bolje, na kraju
Ipak je sve to između tebe i Boga
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!
Majka Tereza
Jedna greška na ženi!!
Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Došao je anđeo i pitao ga:
“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”
I Bog odgovara: “Jesi li ti vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"
“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece…ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.”
Anđeo se začudio svim tim vještinama.
“Sa samo dvije ruke… Nemoguće!”
“I ovo je samo standardni model…”
“To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“.
“Ne želim to”, protestirao je Bog, “tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”
Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
“Bože, kako si je napravio taku meku…” “Jest, mekana je”, kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. “Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”
“Može li misliti?" pita Anđeo.
Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."
Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice…
“Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”
“Nije to nikakav propust - to je suza”, ispravi ga Bog.
“Čemu to?," upita Anđeo.
I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Ti si genije, Bože….na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!”
“To je istina!
Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
One se smiju, kad žele vrištati.
Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne
Bore se za ono u što vjeruju.
One su protiv nepravde.
Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.
Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.
Ipak, žena ima jednu grešku:
Ona zaboravi koliko vrijedi!"
Drage moje žene!
Ove riječi nisu moje. Ne znam tko ih je prvi zabilježio i kad... Ali molim vas od sveg srca da ih dobro upamtite i pročitate još jednom i još jednom, i nek vas više nikad ne obuzme malodušnost i nek više nikad ne osjetite poraz, sram, žaljenje i tugu zato jer ste žena!!!
Sjetite se ovih riječi kad god vas netko omalovažava, govori vam da niste vrijedne, da niste dovoljno snažne i pametne, da niste sposobne, da niste lijepe upravo takve kakve jeste....
Jer ovo je primjer Boga Stvaratelja... Ovo nek vas uvijek podsjeća koliko ste u Božjim očima posebne i koliku vam je moć dao... Nedajte da vam itko tu moć oduzme!
Vi ste Božje remek-djelo...
Toliko se žena kroz povijest borilo za osnovna ljudska prava...Za dostojanstvo, za priznanje, za pravo na normalan život, na vlastite odluke... Koliko je samo snage trebalo da se ta borba izdrži do kraja. A kraj još nije ni blizu. Borba još uvijek traje.
Zato ne dajte da ta borba bude uzaludna! Ne dajte da vaša snaga ostane skrivena, pokažite svijetu koliko ste posebne i zahvalite Bogu Ocu što ste ŽENA.
Jer niste ni svjesne koliku moć nosite u sebi.
Povijest nam pokazuje koliko je kroz ova prošla stoljeća ponekad teško bilo biti žena...
Danas se djevojkama postavljaju ultimatumi ljepote, kritizira ih se možda više nego ikada... Ali ne dajte da vas to obeshrabri. Bog je ženi s razlogom dao toliku snagu, jer je u svojoj mudrosti znao da će joj trebati. Postavio je križ na njezina leđa ali je znao da će ga ona imati hrabrosti nositi. Pustio je da joj se oduzima dostojanstvo, da ju se muči, proganja, spaljuje i ruga, ali je znao da je dovoljno snažna da i to preživi i postane još jača...
Cure moje drage, budite svim srcem ponosne što ste žene.
Prošao je i Božić, nadam se svima ugodan i lijep kao i meni...
Nadam se da ste svi iskreno uživali sa svojim najmilijima, u svom domu, da ste se zajedno radovali tome što ste uopće zajedno, što niste razdvojeni jedni od drugih i sami kao mnogi ljudi širom svijeta... Već i to što možemo biti uz svoju obitelji prijatelje, to je već predivan dar i blagoslov Božji...
Često pomislim na one ljude koji su u to vrijeme sami, napušteni, zaboravljeni...Nikad ih ne žalim toliko koliko u ovo božićno vrijeme. Kad ti ne treba puno, samo toplina doma, sretna lica oko tebe, malo božićnog ugođaja kojeg si stvoriš sa svojima ukrašavajući drvce, glazba...Sitna veselja zbog kojih poželiš da vrijeme stane i da te trenutke neke neobjašnjive sreće i ganuća proživljavaš iznova i iznova...
Uopće ne mogu zamisliti kako je ljudima koji su u to vrijeme sami. Mnogi koji nemaju nikoga da bude uz njih, nemaju ono osnovno što čovjek čini čovjekom... Postanu li zbog toga ogorčeni, ljuti na Boga, na cijeli svijet? Prestanu li vjerovati u čuda, u ljubav, dobrotu? Ili vjeruju da, iako su sami, ustvari nikad nisu sami? Negdje u zakutku svoje duše ipak se nadaju, vesele...iako nemaju ništa?
Što uopće znači "nemati ništa"? Isus nas uči da se ne obaziremo na materijalno, na ono što je ljudsko, jer to je prolazno... Moram priznati, to je malo teško ako si danima gladan i žedan, i smrzavaš se jer nemaš krov nad glavom. A mnogi ljudi upravo tako žive. I tako dočekuju rođenje Krista. Može li čovjek, čak i tada, kad je na dnu, prestati misliti na materijalno, ljudsko i prolazno, i živjeti i biti sretan samo spominjući se Boga i moleći se Njemu?
Vjerojatno može.
Ali to je teško zbilja istinski shvatiti dok se i sami ne nađemo u takvoj situaciji.
"Nemati ništa"... Još je gore nemati ništa u duši. Imati sve što te na Zemlji čini sretnim, a ništa što te pred Bogom čini čovjekom.
Čvrsto se nadam da Bog i onima koji su sami u toj svetoj noći pošalje po svojim anđelima neko malo čudo, neku iskru da ih zagrije, nečiju toplu riječ da ih gane, neki mali znak da je On tu, i da ih čuva...
Ipak, to je noć čuda... 
Sjetimo se tu i tamo onih koje je čovjek odbacio i ponizio, a Nebeski otac će ih jednom uzvisiti u nebeskom sjaju... Neka ih Otac blagoslovi, da preko dobrih ljudi na Zemlji koji još imaju srce dobiju ono što im tijelo treba. Za dušu će se Bog već pobrinuti...
Sretan vam Božić, i zahvaljujte Bogu na onim sitnim radostima koje život znače...
...Želim vam SVIMA najljepši mogući Božić...
Prepun Božjeg blagoslova, mira, ljubavi...Svjetlosti Njegovog naručja u kojem nas brižljivo čuva...
...Želim vam srca puna čarolije blagdana, ispunjena svetošću koja je u ovo doba toliko snažna, da nam se čini da je možemo opipati, vidjeti, udahnuti iz zraka....
...Želim vam oči djeteta, koje nestrpljivo čeka da ga dotakne čudo...
...Želim vam krila anđela, da vas nježno obaviju i očuvaju od hladnoće, dok u svetoj noći svjedočite rođenju maloga kralja...
...I da dobijete još milijun ovakvih želja od ljudi koji vas vole...
Bog vas blagoslovio...
Jooooj, nije me dugo bilo... Počeo je faks, a kako to već obično biva, nema me od jutra do mraka doma, nemam vremena za niš, ni za najest se normalno 
, a kamoli za pisat postove na blogu...
Iako, nemrem reć da nemam inspiracije...
Uz sve ovo što se događalo zadnjih mjesec dana u našoj divnoj državi, bilo bi čudno da bilo tko od nas nema kaj za reć.
Zato ću, nadam se, uskoro nać malo vremena da sjednem i razmislim i napišem rečenicu-dvije i o tome...
Do tada, pusa svima!
Budite mi dobro i blagoslovljeno! 
Sister Act - "I will follow Him"
Amazing Grace (gospel choir)
Sister Act - "Hail Mary"
Doris Dragović - "Kao Marija"
Emanuel - "On moj je Bog"
"Oh Happy Day!" (gospel choir)
Emanuel - "Neka Te slave"
Predivne su mi ovakve slike Krista s djecom...
Sa svake isijava neka blagost i milina, ljubav tog čovjeka prema djeci, nevinoj i radoznaloj... "Pustite malene k meni!" Jer tko će ih bolje čuvati od Njegovih ruku...
Savršen Učitelj... Pun ljubavi, razumijevanja, nježnosti za ta mala bića, koja posebno voli... Moj uzor!
Vaše riječi o ovome... Kakvi se osjećaji bude u vama dok promatrate Krista s djecom?
